Poziv članovima HIZ-a za davanje mišljenja na prijedlog Zakona o dodatnom porezu na dobit

Poštovane,-i,

U nastavku Vam dostavljamo Osvrt na prijedlog Zakona o dodatnom porezu na dobit pripremljen u dogovoru s prof.dr.sc. Marijanom Ivanov, a koji bi u ime udruge Hrvatski izvoznici dostavili nadležnim institucijama.

Molimo da Vaše mišljenje i komentare dostavite najkasnije sutra, u srijedu, 30.11.2022.g. do 10 sati na e-mail info@hrvatski-izvoznici.hr.

Osvrt na prijedlog Zakona o dodatnom porezu na dobit

Usporedbom prijedloga Zakona o dodatnom porezu na dobit i teksta Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 od 6. listopada 2022. o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije vidljivo je jedino da su oba teksta u funkciji osiguranja dodatnih prihoda (viškova prihoda) državnog proračuna uz obrazloženje da će se na taj način osigurati sredstva za provođenje mjera pomoći kućanstvima, institucijama i gospodarstvu pogođenom visokom cijenom energenata. Pritom se navedena namjenska upotreba poreznih prihoda države izričito ne spominje u prijedlogu teksta Zakona o dodatnom porezu na dobit, a kako su porezi po definiciji nenamjenska davanja potrebno je odgovarajućom regulativom osigurati namjensko korištenje tako pribavljenih prihoda državnog proračuna, ili navedeno jasno nazvati pojmom doprinosa kao namjenskog oblika prihoda proračuna.

U tom smislu, ali u drugim aspektima, dodatni porez na dobit koji se predlaže u Hrvatskoj suštinski nije identičan namjeri iz Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 od 6. listopada 2022. koja ima za cilj uvođenje solidarnog doprinosa za poduzetnike koji obavljaju aktivnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija, te od te aktivnosti ostvaruju minimalno 75%.

Jedini presjek skupa oba teksta je stopa 33% (kao najniža moguća stopa) te riječ „dobit“ koja se prema tekstu Uredbe odnosi na dobit oporezivu u fiskalnoj/ poreznoj godini 2022. i/ili 2023. koja je za više od 20 % veća od prosječne oporezive dobiti ostvarene u četirima fiskalnim godinama koje su počele 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma.

Pritom se Uredba Vijeća (EU) 2022/1854 od 6. listopada 2022.  jasno sektorski odnosi na poduzetnike koji obavljaju aktivnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija, a koji od te aktivnosti ostvaruju minimalno 75% prihoda prihoda – u usporedbi s hrvatskim prijedlogom dodatnog poreza na dobit koji bi zahvatio sve sektore, djelatnosti i aktivnosti „velikih“ poduzetnika – što zasigurno nije bila namjera donošenja Uredbe.

Ujedno „veliki“ poduzetnici u Hrvatskoj su već postojećim porezom na dobit oporezivani višom stopom, što usporedno s uvođenjem dodatnog poreza (neovisno o njegovom privremenom karakteru) znači višestruko veći porezni teret i porezno kažnjavanje velikih poduzeća -  od kojih su mnoga „perjanice“ hrvatske ekonomije jer  zapošljavaju velik broj radnika, nositelji su značajnih investicija i značajni izvoznici hrvatske prerađivačke industrije, a na svjetskom tržištu konkuriraju poduzećima iz drugih članica EU i ostatka svijeta koje dodatnim poreznom na dobit neće kažnjavati svoju prerađivačku industriju niti investitore koji ulažu u takva poduzeća. Tim više što veća dobit poduzetnika korespondira s većim stopama rasta BDP-a, boljim izvoznim rezultatima, većim kapacitetima za nova ulaganja, zapošljavanje, inovacije, ali s i učincima ranije provedenih ulaganja i inovacija.

Stoga je neopravdano po hitnom postupku uvoditi dodatni porez na dobit za sve sektore u Hrvatskoj koji posluju u svim djelatnostima neovisno što ne obavljaju aktivnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija, odnosno nisu mogli ostvariti korist u situaciji rasta cijena energenata, niti su ostvarili „višak prihoda” kako navodi Uredba u terminima pozitivne razlike između tržišnih prihoda proizvođača po MWh električne energije i gornje granice tržišnih prihoda od 180 EUR po MWh električne energije. Upravo suprotno, poduzetnici na koje se Zakon o dodatnom porezu na dobit odnosi na isti su način kao i drugi poduzetnici pogođeni rastom troškova energenata i s njima povezanim rizicima.

Dodatni porez na dobit uvodi se krajem 2022. godine, a odnosi se na porezno razdoblje 2022. godine što znači nekorektno postupanje prema poreznim obveznicima, te je u suprotnosti s uobičajenom praksom i načelom da se pri oporezivanju primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. Činjenica na kojoj bi se temeljilo oporezivanje dodatnim porezom na dobit su poslovni rezultati i dobit ostvarena tijekom cijele 2022. godine što znači da poduzetnicima nije dana prilika da se tome prilagode. Stoga je presedan u poreznim propisima u Hrvatskoj. Neovisno, što Uredba dopušta da se solidarni doprinos odnosi na fiskalnu godinu 2022. i 2023. (gledano s aspekta proračuna države), korektno postupanje prema poduzetnicima bilo bi jedino u slučaju da se porezna osnovica veže uz dobit poduzetnika ostvarenu u 2023. (koja je za više od 20 % veća od prosječne oporezive dobiti ostvarene u četirima fiskalnim godinama koje su počele 1. siječnja 2019.), iako je zbog niza razloga uvođenje dodatnog poreza na dobit naprimjereno s obzirom na nizak stupanj razvoja hrvatske ekonomije, što znači da bi država trebala podupirati nove investicije u tehnološki razvoj, u obnovljive izvore energije i zelenu tranziciju ukupne ekonomije i to upravo iz zadržane dobiti poduzetnika (vlastitog kapitala), a ne porezom to onemogućavati.

U ekonomskom smislu kako je predloženo prijedlogom Zakona, dodatni porez na dobit obračunavao bi se neovisno o razlozima povećanja dobiti za više od 20 % u odnosu na prosjek četiri prethodne fiskalne godine, a veća dobit, odnosno rast prihoda, mogli su proizaći iz ranije poduzetih ulaganja, iz povećanja efikasnosti poslovanja, veće produktivnosti zahvaljujući tehnološkim inovacijama, kao i zbog konačnog otvaranja globalne trgovine robama, većih turističkih migracija i drugih razloga vezanih uz poboljšanje tržišnijh uvjeta poslovanja poduzetnika na domaćem i svjetskom tržištu, ili njihovih napora da uz niže troškove ostvare veće prihode i veću dobit. Miješanje države u takve tržišne odnose nije poželjno niti djeluje stimulativno za daljnja ulaganja i napore poduzetnika da povećaju produktivnost i efikasnost poslovanja, provode investicije, inovacije i tehnološki napredak. Dodatno činjenica da su dodatnim porezom na dobit obuhvaćeni samo veliki poduzetnici protivna je slobodi tržišnog natjecanja i otvoenog tržišnog gospodarstva, bez obzira što se polazi od pretpostavke veće ekonomske snage takvih poduzetnika.

Predlaže se stoga da se u oporezivanju dodatnim porezom na dobit ugrade izuzeća, odnosno umanjenja porezne osnovice za poduzetnike čija je veća dobit rezultat rasta prihoda temeljem ranije provedenih investicija i povećanja volumena isporuke/ prodaje roba i usluga (u fizičkom smislu) s obzirom na oživljavanja domaće i inozemne potražnje nakon covid pandemije – u tom slučaju ukupni prihodi trebali bi se moći umanjiti za odgovarajući postotak koji je rezultat ranije provedenih ulaganja odnosno povećanja volumena isporuke/prodaje dobara i usluga, ili bi se alternativno to umanjenje porezne osnovice trebalo priznati na rashodnoj strani kroz veću amortizaciju (u usporedbi s onom koja se priznaje kod poreza na dobit).

Također (ili alternativno) se predlaže uvođenje zaštitne kamate koja bi se po stopi 5% visine kapitala poduzeća priznavala kao odbitna stavka u utvrđivanju porezne osnovice osnovnog i dodatnog poreza na dobit ostvarenu u 2022. a kako bi se očuvala realna vrijednost kapitala u bilancama poduzeća u uvjetima visoke stope inflacije. Model zaštitne kamate u tom slučaju znači da se 5% ukupne vrijednosti kapitala priznaje kao odbitna stavka za umanjenje porezne osnovice osnovnog i dodatnog poreza na dobit ostvarenu u 2022.